Zaljubljivanje i ljubav
Većina nas ulazi u brak u periodu zaljubljenosti. Naletimo na nekoga čiji nas fizički izgled i ličnost privuče i tako prodrma i pokrene naša ljubavna zvona. Bacamo se na upoznavanje te osobe. Krećemo sa izlascima po kafićima i restoranima mada nas uopšte ne interesuje ni piće ni hrana, mi u stvari tragamo za ljubavlju. Da li su ovi leptirići u stomaku ono pravo? Leptirići nekad nestanu i posle prvog sastanka i ne želimo sa njime više ni na kokice da izađemo. Međutim u drugim prilikama treperenje je sve jače i jače. Posle nekog perioda osetimo sve veći intezitet i hvatamo sebe kako priznajemo: “Mislim da sam se zaljubio/la” Ukoliko su osećanja obostrana počinjemo razgovarati o braku. Zajedno maštamo o bračnoj sreći, čežnja da budemo zajedno konstantno je prisutna, kada smo zajedno kao da smo u raju. Kada ste zaljubljeni ne primećujete nikakve mane kod vašeg partnera. Roditelji, prijatelji, svi vide da vaš partner i nije za vas, jedino vi to ne vidite. Ona je za vas savršena osoba i nije vas briga šta drugi misle.
Ovo stanje zaljubljenosti ne traje večno i to je činjenica. Zaljubljenost traje nekoliko meseci pa ponekad i par godina. U tom periodu živimo u oblacima a nakon toga padamo na tlo, ulazimo u realnost. Budimo se i uviđamo nedostatke te osobe. “Njeno/mjegovo ponašanje počinje da mi smeta”, “Ide mi na živce”, “Nekad me povredi kad se razbesni, a nekad je i gruba”. Onda se pitate šta je sad ovo? Gde je ta zaljubljenost nestala? I tada shvatite da je to bila samo obmana, iluzija, prevara koja vas je naterala da stavite potpis na venčani list. Pa pošto ste prevareni imate pravo i da se ljutite. Da smo bili mudriji shvatili bi smo da zaljubljenost neće večno trajati. Zamislite da je ceo svet u tom stanju zaljubljenosti, pa sve bi propalo. Vlasnik velike firme se zaljubi u neku mladu devojku i firma propadne zato što jednostavno stalno misli o njoj. Student treba da izađe na ispit, ma koga briga kad ima još ispitnih rokova. Srednjoškolac treba da odgovara Istoriju, ma koga briga za nekakav rat iz 1758 godine, ona mu je non stop u glavi. Čovekovo razmišljanje u stanju zaljubljenosti nije neiskreno već nerealno, zato što ta euforija zaljubljenosti daje takav privid. Zato pamet u glavu i znajte da taj period prolazi, razlike počinju da isplivavaju na površinu, kao što su posebne želje, osećanja, razmišljanja i ponašanja.
Sad se pitate šta je u stvari ta zaljubljenost? Istina je da su u tom periodu emocije na jako visokom nivou, tada ne razmišljate više o sopstvenom razvitku, imamo osećaj da smo stigli do cilja i da je dalje napredovanje neportebno. Nalazite se na vrhu i jedina želja je da tu i ostanete. Međutim postoji i treća opcija i to najbolja, a to je da ste svesni stanja zaljubljenosti da će ono proći i da sada treba da nastupi prava ljubav. Temelj prave ljubavi je emocija, a ne opsednutost. Tu se ujedinjavaju razum i emocije. Za pravu ljubav morate imati volju i biti disciplinovani, morate je razvijati i usavršavati. Naše emocije govore da moramo voleti i biti voljeni, a ne zaljubljeni. Meni je potrebno da me neko voli i ima poverenje, a ne da je zaljubljen u mene. Zato morate otkriti šta vaš partner voli, a da to unapredi vaš život u braku. Ako želim razvijati međuljudske odnose moram znati i želje svog partnera. Ako želim da ga volim moram znati šta on želi.
Možda vaš partner voli i želi lepe reči, ohrabrujuće ili reči priznanja, ljubazne reči. Komplimentima možete izraziti priznanja svom bračnom drugu, možda je vaš partner u nekom području nesiguran, ohrabrite ga. Vaše ohrabrujuće reči mogu naterati partnera da učini presudan korak koji će mu doneti prosperitet i boljitak. Ne da ga nagovarate ono što vi želite već da razvije sposobnosti koje već ima. Lepim rečima možemo podeliti tugu, bol, patnju, radost i one mogu biti shvaćene kao izražavanje ljubavi.
Možda vaš parner voli i želi da sa vama provodi vreme. Odete u šetnju, samo vas dvoje ili u restoran na večeru, razgovarajte. Veoma je snažno i jasno izražavanje ljubavi kada nekome posvetite jedan sat u toku dana. Tada ste partneru poklonili jedan sat svog života jer se to više nikad neće ponoviti. Jako je važno da jedan drugom poklanjate pažnju, tada osećate zajedništvo, tada se rađaju emocije.
Kada razgovarate, gledajte partnera u oči, ne radite ništa dok slušate partnera, osluškujte osećanja, pratite govor tela i ne upadajte u reč. Možda vas partner voli i želi da prima poklone. Partner kada prima poklon izgovara, “On je mislio na mene”. Nije bitno šta ste poklonili već da ste mislili na partnera, a to je snažno izražavanje ljubavi. Osoba koja voli poklone ne razmišlja o ceni, nije joj bitna. Za ovakvu osobu i cvet od 20 dinara kupljen od uličnog prodavca ima vrednost miliona. Ako ste škrti na novcu i ništa ne kupujete, prekinite sa takvim razmišljanjem jer vi ipak kupujete. Štednjom kupujete samopouzdanje i emocionalnu sigurnost. Ako vaš partner obožava poklone onda ćete shvatiti da je kupovina poklona najbolja investicija u održavanje braka. Možda vaš partner voli i želi da mu činite usluge: operete sudove, izbacite smeće, usisate prašinu, namestite krevet. Ovde moramo da prevaziđemo stereotip da muškarac ne treba da radi ženske poslove.. Možda vaš partner voli i želi poljupce, držanje za ruku, grljenje, masažu... Ako želite da partneru izrazite ljubav, dodir tela je neophodan. Plač, razočarenje su sastavni deo života, ako u tom trenutku zagrlite voljenu osobu znajte da ste poslali poruku snažne ljubavi. Reči u tim trenucima ne moraju značiti mnogo ali će vaš dodir preneti poruku ljubavi.